

Ravni krovovi i krovne terase sve su popularniji, posebno kod modernih kuća i u novogradnji. Prostor koji je nekada bio samo pokrivač kuće sada postaje mesto za ležaljke, roštilj i večernje druženje sa pogledom. Da bi takav prostor bio bezbedan, potreban mu je gelender za ravan krov, ali ovde montaža traži mnogo više pažnje nego na običnoj terasi. Ispod nogu je hidroizolacija koja mora ostati netaknuta.
Na krovnoj terasi ograda je izložena vetru jače nego bilo gde drugde na kući, jer nema zgrada i drveća koji bi ga ublažili. Visina pada je velika, pa je bezbednost ograde ključna. Istovremeno, ispod podloge se nalaze termoizolacija i hidroizolacija, koje štite kuću od curenja. Svaka rupa kroz hidroizolaciju potencijalno je mesto kroz koje voda prodire u plafon ispod. Zato se način montaže bira još u fazi projekta.
Jedno od najčešćih i najboljih rešenja je bočna montaža ograde, na spoljnu ili unutrašnju stranu atike, niskog zida koji okružuje ravan krov. Stubovi se pričvršćuju ankerima u beton atike, a hidroizolacija na podu ostaje potpuno netaknuta. Ograda ne zauzima prostor na terasi, pa je površina za korišćenje veća. Ovakva montaža zahteva da atika bude dovoljno čvrsta i debela da primi ankere. Kod starijih kuća to se proverava pre početka radova.
Kada atike nema ili je preniska, stubovi se moraju postaviti na pod terase. Tada se koriste posebne anker ploče koje se postavljaju pre hidroizolacije ili se hidroizolacija oko njih zaptiva manžetnama i specijalnim materijalima. Ovo je posao koji traži usklađen rad izvođača hidroizolacije i montažera ograde. Naknadno bušenje kroz gotovu terasu bez zaptivanja gotovo uvek dovede do vlage. Zato se ograda planira pre završne podloge.
Za ravne krovove postoje i samostojeći sistemi zaštitne ograde koji se ne buše u krov, već stoje na betonskim ili čeličnim tegovima. Najčešće se koriste na neprohodnim krovovima, kao zaštita za radnike koji održavaju opremu na krovu. Za stambenu terasu na kojoj se ljudi okupljaju, ovakvi sistemi uglavnom nisu dovoljno estetski i zauzimaju mesto. Ipak, mogu biti rešenje kod krovova gde je hidroizolacija nova i pod garancijom.
Staklena ograda za krovnu terasu je omiljen izbor jer ne zaklanja pogled, a to je glavni razlog zbog kojeg se krovne terase prave. Staklo istovremeno štiti od vetra, pa je boravak na terasi prijatniji. Zbog jakog vetra na visini koristi se deblje kaljeno laminirano staklo, montirano u profile ili nosače koji su proračunati za takvo opterećenje. Na vrh stakla se često dodaje rukohvat. Za kuće u otvorenim predelima ovo je posebno važno.
Ograda na krovnoj terasi mora da izdrži horizontalni pritisak ljudi koji se naslanjaju, kao i pritisak vetra, koji na visini može biti značajan. Zbog toga se ne biraju najtanji profili i najmanji ankeri. Proračun nosivosti ograde uzima u obzir visinu objekta, izloženost vetru i namenu terase. Ozbiljan izvođač daje ogradu sa proverenim sistemom profila i nosača. Kod javnih objekata i stambenih zgrada zahtevi su još strožiji.
Ravan krov ima blag pad prema slivnicima ili olucima, kako voda ne bi stajala. Ograda ne sme da prekine taj tok. Kod punih ograda, poput staklenih ili panelnih, ispod donje ivice se ostavlja prostor za oticanje vode. Bočna montaža na atiku ovde ima prednost, jer ne stvara prepreke na podu. Voda koja stoji uz ogradu vremenom oštećuje i hidroizolaciju i završni pod.
Ograda na krovnoj terasi treba da bude dovoljno visoka da pouzdano spreči pad, a propisana visina zavisi od visine objekta i propisa koji važe za tu vrstu gradnje. Na visini se mnogi ljudi osećaju sigurnije uz višu ogradu, pa se ona često pravi viša od minimuma. Kod porodica sa decom važna je i ispuna bez horizontalnih prečki po kojima se može penjati. Nameštaj se ne postavlja uz samu ogradu.
Aluminijum je na krovnoj terasi odličan izbor, jer ne rđa i lagan je, pa ne opterećuje konstrukciju. Plastifikacija štiti boju od jakog sunca, kojem je krov stalno izložen. Jednom ili dvaput godišnje proverava se zategnutost zavrtanja i stanje zaptivki oko ankera. Staklo se pere po potrebi. Pregled hidroizolacije oko stubova posle zime sprečava male probleme da postanu veliki.
Krovna terasa može biti najlepši deo kuće, ali samo ako je bezbedna i suva. Pravi izbor načina montaže čuva hidroizolaciju godinama. Ograda se zato planira zajedno sa krovom, a ne posle.
Može, ali se mora pažljivo izabrati način montaže. Ako postoji dovoljno čvrsta atika, bočna montaža je najbezbednija za hidroizolaciju. Ako atike nema, montaža na pod traži zaptivanje oko svakog ankera. U takvim slučajevima je dobro uključiti i izvođača hidroizolacije.
Na porodičnim kućama ograda je deo uobičajenog opremanja terase. Kod stambenih zgrada, promene na krovu i fasadi uglavnom traže saglasnost stambene zajednice. Kod objekata u zaštićenim zonama mogu postojati dodatna pravila. Pre radova je bolje proveriti, nego kasnije menjati.
Laminirano kaljeno staklo je teško, pa ograda od stakla opterećuje atiku ili pod više od aluminijumske. Konstrukcija ravnog krova obično to podnosi, ali se kod starijih objekata proverava. Profili u koje se staklo postavlja raspoređuju težinu duž ivice. Za laganija rešenja koristi se aluminijumska ispuna.
Metalna ograda na najvišoj tački objekta može biti uključena u gromobransku instalaciju, ako je kuća ima. To se radi prema projektu gromobrana i proverava merenjem. Bez gromobrana, ograda sama po sebi ne povećava značajno rizik. Pitanje je dobro postaviti električaru koji radi instalaciju.
Staklo bolje štiti od vetra i ne zaklanja pogled, ali je skuplje i teže. Aluminijumska ispuna propušta vetar, pa je opterećenje ograde manje, a održavanje jednostavno. Na veoma izloženim mestima ponekad je praktičnije propusno rešenje. Izbor zavisi od pogleda, vetra i budžeta.
